PUČKA ARHITEKTURA LAĐEVAČKOG KRAJA

Autor teksta Damir Kremenić iz Hrvatskog kulturnog društva Braće Radića

Nakon strašnog razaranja za vrijeme Domovinskog rata, ovim radom bilježe se podaci o sačuvanim drvenim kućama i gospodarskim zgradama u selima župe Lađevac.
Fotografska i arhitektonska dokumentacija omogućuje shvaćanje organizacije okućnice i pravila građenja.
Vlasnici sačuvanih tradicijskih objekata potiču se na čuvanje i obnovu ovih «nemodernih» objekata.

Surađujući s kordunaškim folklorašima doznao sam da su u Lađevcu četiri drvene kuće preživjele Domovinski rat. Mr. Miroslava Hadžihusejnović-Valašek dala je poticaj za malo istraživanje i evidenciju onoga što je ostalo sačuvano.
[više slika]
Stanje koje sam zatekao u lađevačkim selima prilično me ugodno iznenadilo. No, veći broj drvenih kuća onemogućio je u kratkom vremenu koje sam imao na raspolaganju stvaranje potpunije evidencije. Ovaj tekst tako je tek prvotni izvještaj.

Salopek Luke

Spuštanje u dolinu Korane kod sela Salopek Luke otkrio mi je jedan od najljepših krajolika Hrvatske kojega sam vidio. Uz srušeni most iz pedesetih godina dvadesetog stoljeća kojim su Hrvati iz okruženja 1991. godine bježali u Bosnu sagrađen je bent, pregrada koja zaustavlja tok Korane i čuva vodu za rad vodenica. Mlin na vodenici na desnoj strani je u selu Skukani u općini Cetingrad, a na lijevoj obali je mlin građen oko 1922. godine, vlasništvo Šime Barića. Oba mlina se zovu Skukanovi mlinovi. Mlin je moguće uz minimalna ulaganja urediti i privesti
svrsi – za meljavu i turizam. Na obali Korane podignuta je prostorija za boravak mlinara betonskih zidova, a iznad same rijeke je postrojenje mlina sa četiri mlinska kamena. Napravljen je arhitektonski snimak mlina na lijevoj obali.

Lađevačko Selišće

U Lađevačkom Selišću, na kućnom broju 66, u kući Jose Malinara, pronašli smo sačuvanu zidanu peć. Sama kuća je troprostorna, ulazi se u središnji prostor, a jedini je pregledani objekt koji u prostoru desno od ulaza ima prostoriju za boravak stoke. U lijevom prostoru je boravak za ljude. Nacrtana je zidana peć.

Arapovac

U selu Arapovcu, na kućnom broju 236, sačuvana je okućnica Ante Klobučara. Ovdje se vidi postava okućnice s gospodarskim zgradama postavljenima u četverokut, čineći malu tvrđavu. Jednu stranu zatvara stambeni objekt, nasuprot je šajer jednake veličine, uz kojega je prislonjen krmečak. S jedne strane dvorište zatvara suša i ograda, a sa druge strane štala i dvokrilna ulazna vrata (vidi skicu).
Začuđuje postava kuruzane izvan ograđenog prostora, građene tridesetih godina dvadesetog stoljeća. Jasno je da je lakše spremiti kukuruz u kuruzanu koja nije u stisnutom dvorištu. S druge strane, ovakva postava omogućuje krađe, kojih je prema kazivanjima bilo i s tavana kuća, pa je za pretpostaviti da se to događalo i s kuruzanama. Vlasnik kuće tvrdi da je kuća stara oko tri stotine godina. Vjerojatno je to pretjerano, no o starini kuće govori to da je dvoprostorna, a ulazni prostor, vanjska kuća, nije posebno uređena za stanovanje, nego se u njoj loži vatra i otvorena je prema potkrovlju, u koje vode štige – ljestve, stepenice. Zanimljiv je detalj na uglovima stambene zgrade. Lagano savinute gredice odterećuju težinu krova i potkrovlja, na kojem se čuvaju prinosi. Iako ima novosagrađenu kuću, koju mu je dala obnova, Ante ne želi u njoj živjeti. Više voli ovu staru kuću. U kući i u gospodarskim zgradama sačuvan je inventar. Vlasnik kuće govorio je o malim drvenim klinovima učvršćenim u krovne grede u sobi na koje se vješao kotal s varenikom, da mačka ne pojede skorup.

Plešovo Selo / Čamerovac

Pleševo Selo zaselak je Čamerovca. Na kućnom broju 218 lijepa je okućnica, vlasništvo Mile Pleša. Nasuprot kuće s ganjkom je štala, s datumom gradnje 29. veljače 1934. godine. S lijeve strane okućnice, gledano od kuće je kolnica, a nasuprot je krmećak i zahod. Izvan ograde okućnice, prislonjena uz nju, je kuruzana. Šajer i ambar su izvan ograde. Ovaj potonji posebno je zanimljiv jer ima zidani podrum. U Pleševom Selu ima još nekoliko drvenih objekata.

Gornji Lađevac

U Gornjem Lađevcu sačuvano je osam drvenih objekata, od čega je jedan u vrijeme bilježenja bio u lošem stanju. Kasnije se srušio krov.
Grupa drvenih kuća sačuvana je na vrhu sela, s desne strane puta. Kuća Milke Vuković (kućni broj 20 a) izvana je obložena novim materijalima, ali je inventar sačuvan u cijelosti. (Ova kuća je ujedno i pozornica za razna video i televizijska snimanja koje priređuje KUD «Lađevčani»). Dvorište je ograđeno visokom ogradom. Na moje pitanje zašto su ograde tako visoke i od punih dasaka, dobio sam odgovor da je tako zgodno, jer se daske duljine 4 metra prepile na pola i slaže se ograda. Stavi slikuVjekovna nesigurnost ovih krajeva vjerojatno je utjecala na postavljanje tako visokih ograda, preko kojih se ne vidi u dvorište. Te iste daske mogle bi biti prepiljene i na četiri dijela, što bi uštedilo vrijeme gradnje ograda i novac. Očito je osjećaj nesigurnosti još uvijek dovoljno jak da bi se podizale visoke ograde. Susjedna kuća (kućni broj 21) zanimljiva je i relativno dobro sačuvana izvana.

Vrlo lijepa kuća prizemnica, bez ganjka, kuća je Mile Vukovića Kovača u Gornjem Lađevcu broj 11. Skrivena iza novogradnje (obnova), i ova kuća služi kao pozornica za razne programe koje priređuje KUD "Lađevčani". Lijepi prostor voćnjaka ispred kuće i drveni objekt idealni su za dočaravanje nekadašnjeg izgleda Lađevca.
Kuća je građena 1938. godine i preživjela je i Drugi svjetski i Domovinski rat bez većih razaranja. I gospodarstvo je oraginizirano po svim «pravilima».
Prizemnica Mile Vukovića Kovača troprostorni je objekt. Ulazi se u srednji prostor bez podesta ili vanjskih stuba, izravno sa zemlje. Ako je taj prostor sređen za boravak, naziva se srednja soba, a ako nije sređen, vanjska kuća. U ovoj kući prostorija je uređena za boravak i u njoj se se priprema hrana. Desno se ulazi u sobu, prostor u kojem se živi. Lijevo od srednje sobe je sobica, u kojoj se spava.
Iz srednje sobe a nasuprot ulaza, vode vrata u gospodarski dio okućnice, gdje se nalazi šajer, krmečak, suša i kuruzana, opet smještena na «nelogičnom» mjestu uz vanjsku ogradu okućnice. Lijevo od kuće, gledano prema ulazu, mali je obrađeni i ograđeni komadić zemlje, iznad kojeg je brajda s vinovom lozom. Na kući je nekadašnji slamnati krov zamijenjen pokrovom crijepom. Nekada su lopovi razvaljivali slamu na krovu i krali špek i kraču s tavana.

Kad bi izlazili, prvo su na štap stavili šešir da vide puca li vlasnik iz duplice.
Vlasnik kuće, Mile Vuković, kako sam kaže «drveni je majstor» i dao je izuzetno zanimljive nazive greda (vidi skicu). Na uglovima kuće je spoj greda koji se zove sik i nekada je prelazio 4 do 5 centimetara preko ugla kuće (mali tzv. «hrvatski» ugao). Danas je to sačuvano samo na jednom uglu, jer je bilo nezgodno kod bijeljenja kuće vapnom, pa su siki otpiljeni. Konusno izrezan kraj grede koji ulazi u drugu gredu i svojim oblikom učvršćuje ugao naziva se žvalja.Kuća ima podrum u koji se ulazilo dvokrilnim vratima (odmah kod ulaza u kuću). Danas su zazidana. Sama vlasnica rekla je da im je prolaz koji su ostavili za podrum premali i
nezgodan, pa sam ih nagovarao da vrate prvobitna vrata za podrum.

U Gornjem Lađevcu sačuvani su i drveni objekti na kućnom broju 10, kuća s ganjkom i zidanim podrumom s posebnim ulazom na duljem pročelju kuće, broj 9 i 8 koji će biti obrađeni naknadno.

Gornji Popovac

U selu Gornji Popovac zabilježio sam napuštenu kuću s kućnim brojem 25. To je prizemnica u koju se ulazi preko nekoliko drvenih stuba. Na pročelju su četiri prozorske osi, a ispod pola kuće zidani je podrum, u koji se ulazi sa duljeg pročelja. Zanimljivo je i gospodarstvo.

Zaključak

Iako svaka tradicijska arhitektura zaslužuje našu pažnju i evidenciju opisom, arhitektonskim i fotografskim snimanjem, oznakama na katastarskim kartama, te izravnom pomoći vlasnicima koji žele obnoviti neki objekt građen po zakonima tradicije, mislim da drvena i zidana arhitektura Korduna, kao i svakog dijela Hrvatske koji je bio okupiran i rušen, tu pažnju posebno zaslužuje. Sve što je imalo predznak «hrvatsko» bilo je na Kordunu progonjeno i gurano u drugi plan – i ljudi, i običaji, napose crkva, zapošljavanje, sela...

Za vrijeme Domovinskog rata sustavno su uništavane kuće, crkve, škole, trgovine, seoski domovi, ubijani ljudi.. Na djelu je bio pokušaj potpunog zatiranja svega Hrvatskog.

Bilježenje o drvenoj arhitekturi Korduna se nastavlja . Cilj je popisati, snimiti i nacrtati karakteristične objekte i predložiti one najvrednije ili jedine postojeće za zaštitu s privođenjem svrsi.

Bjelinu Korduna u hrvatskoj etnologiji, koja se zorno vidjela na skupu u Slunju gdje je govoreno o malo tema, potrebno je zašareniti. Sretan što su KUD «Lađevčani» pripremili internetsku stranicu na kojoj će, osim folklora i običaja, crkava i pjesama, biti i pučka arhitektura.
Zaslužuju našu stručnu pomoć.

Srdačno zahvaljujemo autoru teksta gospodinu Damiru Kremeniću iz Hrvatskog kulturnog društva Braće Radića,Kopernikova 16, 10010 Zagreb, koji nam je tekst ustupio.

[gore]