O LAĐEVCU

Iz monografije "Lađevac" Zdenka Skender, izdane 1985. g.
Iz zbirke neobjavljenih pjesama; Dragica Binički G. Lađevac i Ane Pausić, D. Lađevac, Slunj

POLOŽAJ LAĐEVCA

Do Lađevca možete stići državnom sestom D1 iz smjera sjevera od Zagreba, sa juga od Plitvičkih jezera, sa zapada od Ogulina županijskim cestom preko Tržića.
Krenete li iz Zagreba i Karlovca tzv. Ličkom cestom prema Plitvičkim jezerima ili prema moru, morat ćete proći preko Korduna i njegova središnjeg mjesta Slunja. Već će vas nazivi restorana uz cestu, kao što su «Slunjska brda» «Oluja» hotel «Slunjčica» podsjetiti da se nalazite na području Korduna i Slunja.

[vidi karte]

OD SLUNJA PREMA LAĐEVCU

Uskoro će vas cesta dovesti pred dva lijepo moderna mosta.

Prvi, vijugavi, u velikom luku prelazi rijeku Koranu, koja ovamo dolazi iz Plitvičkih jezera i nastavlja svoj put prema Karlovcu.
Drugi, ravan most, nešto dalje od prvog, prelazi rijeku Slunjčicu i vodi vas pravo u središte gradića Slunja.
Između ta dva mosta i te dvije rijeke, s desne strane ugodno će vas iznenaditi i začuditi jedinstvena pojava pridodnih ljepota ovog kraja: slapovi rijeke Slunjčice, na kojoj stare vodenice prkose zubu vremena i snazi vode.

Rajsku prirodnu sliku uzveličava stara gradina slunjska, koja otraga u lijevo strši na goloj pećini, dočim se na desno prema zapadu nešto više od gradine pomalja Slunj sa crkvom i zvonikom.

Tu su još ostala i dva stara drvena mosta izgrađena u doba francuske uprave Hrvatskom. Nasuprot prekrasnim slunjskim slapovima, lijevo tik uz prvi most, vidi se vijugava strma cesta koja vodi ispred samog starog Slovingrada – u Lađevac.

Moj Lađevac

moj Lađevac moja mila diko,
volim tvoje malo i veliko
volim tvoje pute i šumarke,
volim tvoje doline i jarke
svuda prođe nazad k tebi dođe,
sad ne skrivam u tebi uživam
srce moje od sreće se smije,
a i sunce toplije me grije
tvoje cvijeće najljepše miriše
pred kraj dana a i poslije kiše
povjetarac lagano kad puše,
dotakne se u njedrima duše
u po noći nebo kad pogledam,
mili Bože dali još što trebam
sreći mojoj nema nigdje kraja,
ljepota je to zemaljskoga raja

Autor: Ane Pausić

 

PANORAMA LAĐEVCA

Kad prijeđete još nekoliko kilometara tom cestom, naći ćete se u malom, ubavom seocu Lađevcu ukrašenom sa svih strana kao vijencem šumarcima i brežuljcima, koji nisu ni strmi ni visoki, nego pitomi, a zovu ih glavicama.
Takva je bila i Kremenska glavica, koju ste idući u Lađevac mogli opaziti s lijeve strane, a posred nje u šumi kao bijelu golubicu crkvicu Majke Božje karmelske.
Isprava, kad dođete u Lađevac, čini vam se da ne vidite većeg mjesta. Opazit ćete župnu crkvu Sv. Jurja na brežuljku poviše mjesta i uz nju mjesno groblje.

Podno brežuljka vidjet ćete nekad lijepo moderno izgrađenu osmogodišnju školu, danas razrušenu tijekom Domovinskog rata.

Zamjetit ćete možda još nekoliko razrušenih i nešto obnovljenih kuća uz cestu, k tome malu kapelicu, župni stan poviše ceste, trgovinu, razrušeni mjesni dom, staru četverogodišnju školu i osnovnu školu.
To je sve što čovjek, kad prvi put dođe u Lađevac zamjećuje u njemu.
Međutim, Lađevac se prostire mnogo dalje i mnogo šire nego što se prolazniku na prvi pogled čini.

Prozor iznad G.Lađevca

U mom rodnom kraju iznad brijega toga
nalaze se sela roda hrvatskoga
sa prozora našeg vidiš na sve strane,
vidiš lijepa sela njive poorane
u selima vidiš velike voćnjake,
u pašnjaku stoku, na njivi seljake
vidiš našu crkvu Lađevačku diku
posvećenu svetom Jurju mučeniku
iz crkve groblje na istočnoj strani,
tu se pokapaju naši Lađevčani
s prozora se vidi naša kapelica,
pokraj župnog stana nebeska kraljica
na kraj šume ove iznad Lucić sela,
tu je crkva mala Gospe od Karmela
iza toga prozora sa sjeverne strane,
duboki je kanjon od rijeke Korane
na prozoru stoji križ od davni dana,
to je uspomena starih Lađevčana
vidi se kapela velika i mala,
vrelo Slunjčice, lička magistrala
sa prozora se vidi do lijepi Plitvica
tamo malo dalje Lička Plješevica,
vidi se Cvitović i lijepi Slunj grad,
jedino se ne može vidjet Cetingrad,
tako isto prozor vidiš iz daleka,
sa njega se može vidjet sve do Kleka,
s prozora se ovo sve vidjeti može
kako si ga ljepo stvorio Bože,
taj je prozor naša Lađevačka slika,
to je simbol našeg ljepog krajolika

Autor: Dragica Binički

[slike panorame]

PODRIJETLO IMENA LAĐEVAC

Ladihovići i Lađevac

Pleme ladihovičko, (Ladyhovich, Vladoyhovych) zapremalo zemlje s obje strane Korane prema Lađevcu, Slunju, izvoru Gline i Klokoču.
Selu Lađevcu, bez dvojbe, ostalo je ime od tog staroga plemena Ladihovića. Doista, Lađevac se prije zvao Ladanjsko poljo ii Lade kod Korane. Tako franjevački provincijal Glavinić, koji je popisivao stanovništo po vjeroispovjesti, u svom dokumentu datiranom u Senju 1700. g. spominje za Lađevac (Ladanje polje: to je mjesto katolika…itd, a dopire do Tršca») Pod tim imenom spominje Lađevac i u dokumentu od 20. kolovoza 1711. g. u Karlovacu, a pod istim imenom spminje ga i porkulab lađevački Mile Matanić na sastanku u Gospiću 1717.g.

LAĐEVAČAKA ŽUPA

Lađevac je središnje mjesto Župe Sv. Jurja koji obuhvaća četrnaest sela i zaseoka: Gornji Popovac, Gornji i Donji Lađevac, Videkić selo, Selište, Dubrave, Salopek Luke, Trnove, Arapovac, Čamerovac, Gonji i Dornji Furjan, Zapoljak i Sastavak. U svemu prije Domovinskog rata oko 400 kuća i 2596 stanovnika a povratkom po završetku Domovinskog rata (statistika blagoslova kuća 2002.g.) 256 kuća i 700 stanovnika.

Lađevačka župa

Lađevačka župa razastrta širom,
manje desnim, više lijevim krilom
više sprijeda sa istočne strane,
širom župe ostale su rane
sa ognjišta djeca otjerana,
roditeljska osta gola grana
naša djeca na drugom su kraju,
a mi stari, tko za nas još mari
svaka druga kuća prazna stoji,
što je ovo ljudi mili moji
i to jošte što nas malo ima,
sudbina je nama ista svima
nekog šećer, nekog tlak ruši,
a nekoga reuma i alergija guši
samo jedna bola ista nam je svima,
svako svoju apoteku ima
mirovina da je malo veća,
za nas sviju bila bi to sreća

Autor: Ane Pausić

Crkva u Lađevcu podignuta iz ruševina stare crkve poslije 1700 g. a Lađevačka župa osnovana je 1777. g. Župa je posvećena mučenicima Sv. Jurju i Sv. Vidu.

Sv.Juraj patron župe

Sv. Juraj blagdan naše župe,
blagdan župe, čuvar svake muke
on je čuvar naši plodni polja,
to je naša a i Božja volja
hrabar čuvar na konju je bio,
od svih zala uvijek nas branio
čuva našu domovinu dragu,
i u ratu davao nam snagu
mi slavimo našega patrona,
to nas zovu Sv. Jurja zvona

Autor: Ane Pausić

U Domovinskom ratu crkva Sv. Jurja i kapelica majke božje Karmelske ponovno su velikim dijelom oštećene a župni stan u potpunosti spaljen. Toranj crkve i kapelice je spaljen a unutrašnjost zajedno sa inventarom potpuno devastirano. 2005. Crkva je obnovljena, kapelica i župni stan djelomično. (više fotografija) [slike crkve]

Svetom Vidu

Sveti Vide mučeniče
Lađevački zaštitniče
moli se kod nebeskoga
spasitelja Krista Boga
da nam skrati ratne dane,
da povrati sve prognane
sa ognjišta protjerane,
i po svijetu rastjerane
rasuli smo se po svijetu,
ko čele u bijelom cvijetu
dušmani nas protjeraše
i sve naše opljačkaše
pobiše nam ljude drage,
sveti Vide daj nam snage
da u vjeri ustrajemo,
Bogu vjerni ostanemo
Bože mili pun milosti,
svima grijehe nam oprosti
to te mole mladi, stari
i Hrvatskoj mir podari

Autor : Dragica Binički

Središnja naselja i najgušće naseljena su Gonji i Dornji Lađevac, međusobno razdijeljena županijskom cestom.

Lađevac selo moje nekada i sada

Oj Lađevac selo moje malo,
nekad velko sad se spominjalo
tu je nekad dosta mladi bilo,
ratni vihor sve je raspršio
sa izvora čistu vodu pili,
selo polja uvijek veselili
sva su polja izorana bila,
pjesma svirka iz diska se orila
a i škola puna đaka bila,
smijeh i vriska dika naša mila
sve je nakak pošlo naopačke,
nema škole nema torbe đačke
nema diska nema omladine,
jer za mlade nitko se ne brine
a kroz selo ne čuje se pjesma,
do izvora stazica je tjesna
naša polja korov raste sada,
za budućnost izgubljena nada
Majko Božja i za ime Boga,
što će biti od sela našoga
pred kućama samo starci sjede,
našoj djeci uspomene blijede
podari nas Bože sa visine,
našem kraju više omladine
da se vrate živjet svome kraju,
svome kraju svome zavičaju

Autor: Ane Pausić

Stanovništvo je u cjelosti hrvatske nacionalnosti i katoličke vjeroispovjesti.
Ovaj kraj tadicionalno je bio poljoprivredni, pretežno stihnih obiteljskih gospodarstva sa ratarsko-stočarskom proizvodnjom i rijeđe sitnim obrtom.
Tokom Domovinskog rata stanovništvo je velikim djelom iseljeno.

Ratna pjesma prognanoj župi Lađevac

Sva je naša raja protjerana,
od Popovca do gornjeg Furjana
od Sastavka pa sve do Selišta,
ostala su sva pusta ognjišta
ostali su starci i starice,
ti ih čuvaj nebeska kraljice
neprijatelj da i ne potuče,
nisu tjeli bježati od kuće
zidane su kuće porušili,
a drvene sve su zapalili
u Furjanu ljude su pobili,
u Selištu još i zapalili
crkve su nam naše zapalili,
i na kraju tornjeve srušili
i zvona su sa zvonika pala,
koja su nas k svetoj misi zvala
svetog Jurja oltar su srušili,
Svetog Vida u borik bacili
ostalo je naše pusto mjesto,
gdje smo se mi sastajali često
nebeska majko za nas moli,
da što prije prođu ove boli
svom Lađevcu da se mi vratimo,
da za svojim krajem ne patimo

Autor: Dragica Binički

Iz progonstva vratili su se uglavnom žitelji starije životne dobi.

Ja se vrati na kućište svoje

dođe vrijeme ja se vrati na kućište svoje
gledam lijevo, gledam desno nigdje kuće moje
Bože dragi što je ovo, nema kuće moje
samo ruže rascvjetane kraj temelja stoje
niti kuće niti štale, nit sjenika gdje je bio
daj prokleti ratni vihor sve je moje uništio
sve dušmani uništiše po cjelome našem selu
Bože dragi daj nam snage i duši i tijelu
daj nam snage dragi Bože ako je to volja tvoja
da ponovno izgradimo popaljena sela svoja

Autor: Dragica Binički

Danas žive od skromnih mirovina. Zbog svoje životne dobi i stradanja u Domovinskom ratu, nekadašnja domaćinstva su manjim dijelom obnovljena a obradive površine uglavnom neobrađene.

Vratite se Lađevčani mili

Lađevčani naši mili,
zašto ste nas ostavili
što li Vam se zamjerilo,
dal majčino toplo krilo
il očeva rodna gruda,
koja traži mnogo truda
majčino je toplo krilo,
najljepše ti tamo bilo
bez očinske tvrde grude,
potomci će da ti sude
jer potomci znati neće,
od kuda im krv potječe
nisu oni gradskog roda,
ne treba ima sva ta moda 
drugačije im srce kuca,
kad im djete treba buca
i na pašu da on ide,
da mu oči polja vide,
tu u gradu polja nema,
nit se tu sijeno sprema
da uveče zamiriše,
da se bježi ispred kiše
 morate se razmisliti,
gdje li vam je bolje biti
vrati mi se brate mili,
da nebudu sela prazna,
nije valjda Božja kazna
usliši nam Bože želje,
bilob sreće i veselje

Autor: Ane Pausić

POVJEST LAĐEVCA I LAĐEVAČKE ŽUPE

 

Sadašnjost Korduna, a posebno Lađevca, može se razumjeti jedino ako im se znade prošlost.

Prikazom stoljećima krvave i teške, ali slavne povijesti koja se tako duboko i neizbirisivo usjekla u biće i život našeg čovjeka Lađevčanina i Kordunaša.
Promatrajući povjesni položaj Lađevca u okvirima Hrvatske, vojne krajine, Korduna i posebno Slunjske krajine, vidjet ćemo kako je nastajao,kako je dobio ime, koji su ga narodi nastanjivali, kako se održao pred brojnim napadačima u prošlosti, kako su preko njega prolazile različite vojske, mijenjala se državna uređenja i političke stranke, da bi iz svega tog povijesnog vrtloga izašao onakav kakvog ga danas gledamo.

Kordun kao cjelina, a i pojedini njegovi djelovi, kao Lađevac, nisu do sada još uopće znanstveno obrađeni, pa je stoga teško dati neku cjelovitu povijest tih krajeva.
Zna se da u ovim krajevima oko Kupe i Korane već u prethistorijsko doba postojale ljudske naseobine. Najstarija plemena u tim krajevima, kako se iz povijesnih dokumenata do sada moglo saznati, bila su stara ilirska plemena Jagodi i Brajci. Povijest govori da su to bila kulturna, slobodoljubiva i napredna plemena. Njihovu kulturu dokazuju i raznovrsni ostaci iz njihova vremena. Nađeni su brojni kameni ostaci, novac, tragovi građevina.

U VI. stoljeću nadiru u ove krajeve hrvatska plemena i i ubrzo ih pokoravaju. Oni su, nadirući silovito, uništili mnoge materijalne i kulturne vrednote starosjedilaca, ali su svakako od njih poprimili i mnoga duhovna dobra, među ostalim vjerojatno i pismenost, makar i u najskromnijim okvirima.

Jedno od velikih duhovnih dobara koje su Hrvati na novom tlu uskoro primili i time se zarana ubrojili u red civilizranih i kulturnih naroda Evrope – spada i rano primanje kršćanstva. Ne zna se točno kada je taj proces počeo, pa ni kako je tekao, ni koliko je trajao, ali je pouzdano da je ple Klokočko, koje je naseljavalo ove krajeve, bilo među prvim novopokrštenim hrvatskim plemenima. Naši preci primili su kršćanstvo od vjerovjesnika poslanih od Rima i od Bizanta, a kasnije i od franjevačkih misionara.

Može se pretpostavljati da je na ovim kordunskim prostorima koje opisujemo bilo sagrađeno na desetke starohrvatskih crkvica. O velikoj starini svjedoče naime i prastara naselja kao što su stari Slovin (grad) = Slunj i druga. No možda nigdje nisu naši narodni spomenici toliko stradali kao na Kordunu. Nestalo je mnogo pismenih i drugih svjedočanstava o našem kraju, Crkvi i narodu.
Područje Korduna bilo je u nastarije doba spona između dviju tadašnjih hrvatskih država. Panonske ili Posavske i Primorske ili Dalmatinske Hrvatske. Preko ovog su područja išle važne prometnice iz Panonske nizine na Jadran, pa je ovaj kraj tada, a i u daljnojoj hrvatskoj povjesti, igrao vrlo važnu ulogu. U vrijeme hrvatskih narodnih vladara granica između tih dviju hrvatskih država išla je Koranom.

Kordun je više od dvijesta godina bio najkrvavije razbojište, a onda još oko stotinu godina vječni mir i staraža. Malo je na Balkanu krajeva gdje je narod toliko trpio kao na Kordunu.

Vojna je krajina bila poseban teritorij Hrvatske na kojem je u XVI. St. organizirana obrane zemlje habsburške monarhije od Turaka. Hrvatska vojna krajina potpada je pod posebnu kapetaniju Kraljevine Hrvatske. Vojna je krajina u svrhu obrane od Turaka izgradila brojna utvrđenja i gradine. Od 1530. do 1555. g. pretvoreni su brojni vlastelinski zamci i dvorci u kule i stražarnice.
Na Kordunu je u to vrijeme postojalo preko trideset dvoraca i utvrda i isto toliko ckvenih općina. Od tog niza utvrda i dolazi Kordnu ime. Naziv Kordun uveden je zapravo tek kad je između Turske i Austrije sklopljen mir u Karlovcima 1699. g. Riječ Kordun dolazi od francuske riječi cordon, talijanski
Cordone, a znači vrpca, trak: red, niz, - u ovom slučaju niz stražarnica, kula i karaula uz granicu. (Tako se i neke obitelji u lađevačkoj župi, u selu Arapovcu, dobile prezime Karavla).
[gore]

Razdoblje (1449-1526).
Preko hrvatskog teritorija senjsko-krbavske ili modruške biskupije vodila su se nadiranja Turaka od 1449-1526.g. u tri stalna napadačka pravca: Rijeka, Kosteli Karlovac. Turci su se stalo zalijetali u te krajeve, pustošili ih i palil a ljude odvodilii u zarobljeništvo. Zbog nečuvenog pustošenja i stalnog stradavanja dolazi do velikih seoba stanovništva iz tih krajeva.

U razdoblju od 1526. do 1594. g. nastavljaju se i dalje razaranja. Narod je jako trpio. Na lađevačkom području u to doba nije bilo pravih cesta, nego je kraj bio spojen putinama kojima se prelazilo pješke ili na konju i tako stizalo do udaljenih prometnica. Trgovački putovi iz hrvatskog Korduna ponajviše su se svodili na Cazin, jer se tu tržilo najviše žita. Stoga je za turske vladavine napravljena odatle dobra cesta prema Kordunu. Prva pješčana kolska cesta izgrađena je kasne 1881. godine.
Slunj, a tako i Lađevac i krajevi na samoj granici, bio je još 1561. g. zbog strateške važnosti i opasnosti od Turaka pod neposrednom vlašću Krajine. Od kraja XVI. stoljeća Slunj s bližom i daljnojm okolicom sačinjavao je hrvatsko ratište, a Turci su najviše napadali preko Lađevca.

Za vladanja ponznatog Jurja Slunjskog, od siječnja do travnja 1527. g. u crkvi franjevačkog samostana održan je čuveni hrvatski «Cetinski sabor» koji je sa sudbonosnim posljedicama - izabrao Ferdinanda Habsburskog za svog kralja.
Turci, međutim i dalje neprekidno napadaju. Tako su 4.VI.1561. g. navali na slunjsku okolicu i na sam Slunj, u kojem je bila krajiška vojska. 1572. g. Herber Ausperger razbija jednu tursku četu.1578. g. Turci su popalili sve do grada Slunja. 1582. g. u noći navališe na trg, popevši se ljestvama preko zidova, i zarobiše trideset osoba, a ostali se svijet zakloni u grad, koji je i tada odolio turskoj napasti. 6.X.1584. g. hrvatska vojska, vođena banom Tomom Erdodijem i karlovačkim generalom grofom Josipom Turnom ostvariše pobjedu nad 9000 (vojnika) jakom turskom vojskom. Ali uskoro Hasan-paša ponovno zauze sva mjestao do Slunja, dakle i Lađevac.
[gore]

Od 1590. do 1593.
U tom razdoblju, kako se može zaključiti, odvile su se u Lađevcu i pod Slunjem mnoge bitke između Turaka i naših.
Kako narod iz Lađevca kazuje između Gnojnica na cvitovačkoj i Salopek Luka na lađevačkoj strani postojalo naselje Dugo selo sa 85 kuća zvano «Švabija». Jednog dana Turci su s lađama provalili preko Korane te sve selo popalili i poklali i s plijenom se vratili istim lađama natrag preko rijeke.
Spasila se samo jedna žena koja je uspjela pobjeći. To je selo po tim turskim lađama, kaže narod, prozvano Lađevac.

Od 1594-1791. g. nastupa hrvatsko-austrijsko-ugarska rekonkvista. Hrvatska se obnavlja, ali uz teške ratne posljedice: demografske, gospodarke, vojno-političke, a dolazi i do teritorijalnog skučavanja Hrvatske i ograničavanje njeiznih ustavnih sloboda. Naša područja koja su bila pod turskom dominacijom ili neposredno izložena turskom udaru doživjela su veliku izmjenu stanovništva i razaranje najvećeg dijela naselja i ustanova pa tako i crkvnih ustanova: župa, samostana, crkvenih zgrada itd. Na tom području zbog turske opasnosti sve su župe bile ukinute. Nakon povlačenja Turaka, podvrgavanje tog područja sustavu Vojne krajine vezano je u stanovit red i napredak, ali i uz nove oblike osiromašivanja. Narod se iz tih krajeva raseljavao na sve strane. Tako su ti dijelovi ostali pusti i bez naroda. Zato se po tim pustim hrvatskim krajevima naseliše Vlasi. Ti pusti krajevi koje su naseljavali Vlasi zvali su se Novoselija. U te se je krajeve kasnije ponovno naseljavalo hrvatsko stanovništvo.

Početkom XIX. st. Zapadni i južni krajevi Hrvatske bili su, zajedno sa slovenskim pokrajinama, pod francuskom upravom, koja je na tom širokom području formirala francusku Iliriju. Francuzi su također potiskivali Turke na granici. Za ovoga malog rata na Kordunu najviše postradaše hrvatski Krajišnici u tzv. Novoseliji na Korldunu. Njihove kuće gotovo sve izgorješe. Pretrpljene pak štete u Novoseliji u razdoblju od 1815. do 1830. g. procijenje su na devet milijuna forinti.

Godine 1850. na teritoriju Slunjske regimente bilo je 317 naselja sa 4666 kuća i 5147 stanovnika. Imala je 19 katoličkih svećenika.
U Slunjskoj krajini ima vrlo malo žitelja koji potječu iz doba prije dolaska Turaka.
Katolici Korduna doselili su se iz krajeva koji su bili pod turskom lasti, zatim iz Dalmacije, a djelom od Ogulina i Modruša, dok je pravoslavno stanovništvo došlo ovamo tek koncem 17. a najviše početkom 18. stoljeća, iz Bosne i alpinskih predjela stare Hrvatske. Prije dolaska Turaka svi su žitelji u ovim predjelima bili katolici.

Tako su još 1501. g. u opsegu kasnije Slunjske pukovnije bile 33 katoličke župe.
Sjedište i štab slunjske regimente bio je 1715. u Karlovcu. Od 1788. do 1790. g. sjedište pukovnije je bi Slunj, a od 1809. do 1816. g. postaje štapskim mjestom i sjedištem komandanta kordunskog zapovjedništva. Napokonn, kad je to područje vojno «odahnulo» i postalo mirnije, slunj je postao samo stan satnije ili kompanije lađevačke.. Vojna krajina ukinuta je 1871. g. i pridružena Kraljevini Hrvatskoj i Slavniniji. Slunjski kotar ima je 1890. g. 43904 stanovnika.

KRATAK OSVRT RAZDOBLJA OD PRVOG SVJETSKOG RATA OD DANAŠNJEG DANA

Karakter, mentalitet i ćud čovjeka Lađevčanina i Kordunaša

Kordunaša, a tako i Lađevčanina, kao čovjeka i vjernika razumjet ćemo i upoznati samo ako mu poznajemo prošlost. A prošlost Korduna, kako smo već vidjeli, teška i mučna, ispunjena ratovima i borbom za opstanak. Tristogodišnje ratovanje s Turcima, ratom u prvom i drugom svjeckom ratu te Domovinskim ratom,.na ovom području udarilo je neizbrisiv pečat i ostavilo duboke tragove na karakteru, mentalitetu, ponašanju, običajima i životu ovog čovjeka, patnika i mučenika.

10. godina života

91-a prije nego što će Božić doći,
od kuće bilo nam je poći
bježali smo s vrećicom u ruci,
ostaviti sve stečeno u muci
naša djeca za život nemarili,
sa željom u srcu Hrvatsku su stvarali
godine su sporo prolazile,
strah i bijeda krv su nam sledile
djeca naša u mrak ratni pala,
za ognjište toplo nisu više znala
kroz sve muke, patnje,
a i teška ljeta, eto došla je i 95-a
Oluja je prošla, sloboda je došla,
ali strah za djecu u srcu nam osta
vratila se djeca izmorena slaba,
što će dati mama, prazni ruku tada
milom Bogu hvala na daru mu tada,
što su djeca živa i nitko ne strada
vratismo se kući na ognjišta svoja,
nigdje ničeg nema ni crkvenog tornja
sve malo pomalo, život teče dalje,
al bol i gorčina u srcu ostaje,
2001. i Bože ti fala,
bez pomoći tvoje živjet ne bi znala

Autor: Ane Pausić

 

Kordunaš (i Lađevčanin) je čovjek naoko hladan: ne pokazuje svojih čuvstava, pa se zato i čini surov, grub, izdržljiv, vojničkog vladanja, u društvu i obitelji strog i više zapovjednički nego initiman i prisan. Lađevčanin je na Kordunu uvijek bio na bojištu, na ratištu, na fronti. Jednom je rukom držao plug a drugom pušku. Ovaj vojnički mentalitet i dresura bili su sve do nedvavno jako naglašeni a i sada se osjećaju, premda u mnogo blažoj formi. Iz tog vojničkog mentaliteta proizlaze i vrline i mane Kordunaša. Njegove su i kreposti i mane kao čovjeka i kao katolika tipično kordunske i lađevačke.

ZAKLJUČAK

Nadam se da sam ovom pisanom riječju o Lađevcu dovoljno jasno pokazao s kakvim se strahovitim tegobama, stradanjim,a mukama i patnjama naš narod u Lađevcu i općenito na Kordunu, morao u svojoj povijesti boriti i kakve je sve herojske i natčovječanske žrtve morao podnjeti da bi sačuvao svoje postojanje, svoj zavičaj, vjeru i svoju domovinu Hrvatsku.

Čovjek se zaista mora diviti ovom patničkom i mučeničkom lađevačkom i i kordunskom čovjeku, koji je u ovim teškim, krvavim i sudbonosnim stoljećima sukoba i ratovanja s tuđinom usprkos svim teškoćama i nedaćama, izdržavao i pobijedio.

Strahota razaranja, ratna pustošenja, pljačke, paljevine, odvođenje u ropstvo, istrebljenje i raseljavanje čitavih sela i krajeva, nisu tog junaka i heroja bacili na koljena, nije se poturčio, nije izdao vjeru ni domovinu, nego je uz neizmjerne žrtve i muke ostao vjeran do smrti.

Tužna pjesna Slunjskog dekanata

1991.oko Slunja na Kordunu, dušmani su digli bunu
da po lijepom slunjskom kraju, sve Hrvate protjeraju
u Vagancu na sahrani svećenici pohvatani
Slunjskog su i pustili, Drežničkog zatvorili
od Vaganca do Blagaja, u progonstvu sva je raja
a kada je Drežnik pao, Rakovac je bježat stao
od Cvitovića i od Slunja, bježali smo kao munja
sav je narod pobjegao, i u grozni očaj pao
Lađevac i Cetingrad, bježao je star i mlad
kraj Skukana preko Bila, tud je raja prolazila
kod Skukana i Korane, zadaše nam teške rane
avion je naletio, u Koranu most srušio
preko mosta mogli nismo, pa kroz vodu išli mi smo
Kruškovača, Komesarac, u Bosnu je tuda pravac
a kroz Bosnu u konovoju, upali smo u nevolju
u Ključu nas ustaviše, tu muškarce pohapsiše
u Gradišku odvedoše, pa ih tamo istukoše
do smrti ih tamo tukli, jedva glavu su izvukli
a neke su i ubili, tu su nam se osvetili
takve muke su tu prošli, jedva su do sebe došli
u strahu smo svi mi bili, putovat smo nastavili
nije išlo kako treba, al stigošmo do Zagreba
iz Zagreba dalje treba, nema Zagreb za sve hrane
al je gorka tuđa kora kruva, lijepa moja neka te Bog čuva,
svojim okom ti nas Bože prati, tebe mole prognani Hrvati

Autor: Dragica  Binički

Odakle tome čovjeku Kordunašu i Lađevčaninu tolika hrabrost, smionost, požrtvovnost i odvažnost pogledati u oči svim tim nedaćama i teškoćama? Kako ih je uspio pobijediti na ovom tlu natopljenom njegovom vlastitom krvlju.

Molitva nebeskom ocu 91.

O nebeseki oče, ne sa naše strane
eto upadosmo mi u ratne dane
o nebeski uče mi smo tvoja slika,
čuvaj na ratištu Hrvatskog vojnika
o nebeski oče svoda nebeskoga,
daj ublaži patnje roda Hrvatskoga
tvoja sveta ljubav nek nas sada vodi,
daj da jednom kreneno konačnoj slobodi
oslobodi oče gradove i sela,
što je zločinska banda zauzela

Autor: Dragica  Binički

Tisućgodišnje kršćanstvo, ucjepljeno u dušu čovjeka Kordunaša i Lađevčanina, dalo mu je tu snagu i jakost kojoj se Crkva, svijet i današnji naraštaji dive.

Svibanj u našem selu

Svake noći s krunicom u ruci,
Majki Božjoj slavu daju puci
i mi ovdje u našeme kraju,
štujemo majku u mjesecu maju
grupa žena, nakad kak to znamo,
našoj duši lijeka malo damo
krunica je zrncima moljena,
Majka Božja srcem je voljena
litanije skrušeno moljene,
Majki Božjoj slave upućene
Majki Božjoj pjesma otpjevana,
i zahvala Majki je poslana
zdravo, zdravo Marijo nam budi,
štujemo te mi ponizni ljudi
                                                                                          Autor: Ane Pausić

Ovaj, stoljećima nepokolebiv, pobjedonosan i neslomljiv lađevački i kordunski narod ni danas neće, usprkos materijalizmu, hedonizmu, laicizmu, ateizmu i sveopćoj seobi svojih sinova i kćeri u sve krajeve svijeta, pokleknuti i pasti, nego će kao i do sada iz svih bura i oluja izaći još čvršći, obnovljeniji i zdraviji, da još milenijima zajedno s ostalim narodima Europe korača dalje.

LAĐEVCU!
KROZ TEBE SU PROHUJALA STOLJEĆA, RAZNE VOJSKE I DRŽAVNA UREĐENJA, A TI SI UVIJEK OSTAO NEPOKOLEBLJIVO ČVRST KAO KORDUNSKE HRIDINE NA KOJIMA SI SAGRAĐEN.
STOJ NEPOKOLEBLJIVO I DALJNA STOLJEĆA I TISUĆLJEĆA DO DANA GOSPODNJEGA, KAD ĆES S OSTALIM SVIJETOM POSTATI NOVA ZEMLJA I NOVO NEBO U VJEČNOSTI

[gore]